Sadržaj
Svrdlo započinje kao šipka izrađena od trajne legure čelika. Takva drška je cilindrična s glatkim krajevima i uglavnom ima jednak promjer kao gotova bušilica. Prvo se jedan od ravnih krajeva mora pretvoriti u blago nagnuti stožasti vrh. Da bi to učinio, potpuno automatizirani stroj hvata štap i brzo ga okreće (više od 1000 okretaja u minuti) oko svoje osi (slika 1). U međuvremenu stroj spušta posebnu stacionarnu oštricu tako da pod određenim kutom dodiruje rub čelične šipke. Rotiranje predmeta dovodi do toga da oštrica postupno kruži kraj svrdla sve dok na vrhu ne ostane samo jedan konus.
Izrada napojnice
Izrada zavojnih utora
Stroj zaustavlja okretanje šipke i pomiče je u položaj rezanja zavojnih utora svrdla. Ovdje je tanka kružna pila (obično izrađena od keramike, umjetnog dijamanta ili drugog tvrdog spoja) postavljena dijagonalno u odnosu na šipku i zarezuje je manje od milimetra prema sredini. Kako se to događa, pila se polako pomiče paralelno s drškom dok je polako okreće stroj, što rezultira glatkim spiralnim kanalom duž duljine svrdla (slika 2). Nakon što pila dosegne kraj drške, stroj ponovno postavlja pilu s prednje strane kako bi izrezao drugi utor za bitove.
Prevlaka od titana
Kako bi svrdlo bilo izdržljivije, proizvođač dodaje tanki sloj titan-nitrida (TiN) na cijelu svoju površinu. Titan nitrid se najčešće primjenjuje postupkom koji se naziva "fizičko taloženje parom" (DFV). U tom se postupku svrdlo stavlja u vakuumsku komoru s čvrstim titan-nitridom. Kada se spoj zagrije u okruženju s vrlo niskim tlakom (tj. U vakuumu), on se "sublimira" (prelazeći iz krutog stanja izravno u plinovito stanje).
Istodobno se ovaj plin polako taloži na površini svrdla, jednu po jednu molekulu, sve dok cijelo tijelo ne pokrije tanki, izdržljivi film.
