Sadržaj
Kidnerov postupak je operacija izvedena na dodatnom navikularnom dijelu. Navikularna kost nalazi se u luku stopala i povezana je sa stražnjom tebialnom tetivom. Ova struktura pomaže podupiranju luka. Pribor navicular je dodatna kost koja se nalazi na supi i uzrokuje ravna stopala. U ovom stanju, navikularna kost i dodatni navikularni spoj se spajaju i mogu uzrokovati bol. Kirurška korekcija provodi se tek nakon što uobičajeni načini liječenja ne uspiju, a protokol rehabilitacije propisuje kirurg.
Simptomi i dijagnoze
Simptom koji je najviše povezan s navikularnim priborom je bol u supi, koja može postati jača u hodu. Ako ta kost postane bolna, to će se obično dogoditi u adolescenciji. Ako ne uzrokuje bol, liječenje, bilo kirurško ili ne, nije potrebno. Liječnici prepoznaju problem kad pacijent kaže da ih boli, a to se često može potvrditi samo rentgenom.
Kidnerov postupak
Kidnerov postupak je jednostavna operacija. Da bi ispravio pribor navicular, kirurg čini mali rez iznad dodatne kosti. Zatim se odvaja od stražnje tetive tibije i uklanja. Tetiva je pričvršćena na navikularnu kost, a rez je zatvoren.
Opći protokol o rehabilitaciji
Pacijent je u gipsu, čak ispod koljena, i ostat će u gipsu otprilike tri tjedna; nakon toga će medicinski tim staviti ortopedsku čizmu. Pacijent se mnogo dana koristi štakama, a fizioterapeut će ih moći naučiti pravilnoj uporabi. Ako se vaši šavovi ne upijaju, uklonit će se između 10 i 14 dana nakon operacije. Otprilike četiri tjedna nakon operativnog zahvata pacijentu će se skinuti ortopedske čizme i započet će fizioterapija koja se sastoji od niza vježbi istezanja za smanjenje napetosti u tetivi. Uobičajene aktivnosti trebale bi se nastaviti za otprilike tri mjeseca.
Protokol o fizioterapiji
Kirurg će utvrditi je li potrebna fizikalna terapija nakon operacije. Fizioterapija će započeti ledom, masažom i hidroterapijom za kontrolu boli i oteklina te za jačanje tetiva. Fizioterapeuti obično preporučuju akva terapiju, jer voda pacijentu osigurava sigurno okruženje za vježbanje bez nepotrebnog zatezanja tetive. Što više jača, pacijent sudjeluje u drugim vježbama, koje se sastoje od istezanja tetive radi pružanja veće pokretljivosti. Fizikalna terapija pomaže poboljšati kretanje i osigurava da pacijent normalno hoda. Jednom kada se vrate normalni pokreti i snaga, fizikalna terapija završava i pacijent nastavlja vježbati kod kuće kako bi tetiva ostala fleksibilna.
