Sadržaj
Mezopotamija je bila u današnjem Iraku. Riječ "Mezopotamija" potječe iz starogrčkog i znači "zemlja između voda". Civilizacijom u Mezopotamiji vladali su kraljevi i imali su ravnu društvenu strukturu, podijeljenu u četiri klase. Mezopotamska kultura i baština bili su presudni u razvoju ljudske povijesti, jer je to bilo rodno mjesto religija, gradova, poljoprivrede, pa čak i pisma.
Svećenici
Na vrhu mezopotamske društvene strukture bili su svećenici. Mezopotamska kultura nije prepoznavala boga, ali su štovali različita božanstva, a svećenici su smatrali da imaju mnogo nadnaravnih moći. Osim što su služili u različitim ceremonijama, brinuli su se za bolesnike, pacificirane divlje bogove i vladali se zakonima za koje su mislili da božanstva čine sretnima. Još jedan važan zadatak za svećenike bio je da djeluju kao tajnici kralja. Takvi su službenici obrijali glave i nosili pokrivače od ovčje vune.
Visoka klasa
Stanovništvo više klase u Mezopotamiji sastojalo se od plemstva i bogatih. Neki su državni službenici, bogati zemljoposjednici i trgovci bili uključeni u ovu klasu. Nosili su dobru odjeću i skupi nakit; muškarci su svoj socijalni status pokazali noseći veliku kosu i bradu. Žene su nosile haljine ispod ramena i uplele kosu, ili na glavi imale sofisticirane ukrase. Ljudi visoke klase obično su posjedovali robove koji su obavljali fizičke poslove, uključujući sve kućanske poslove.
Niska klasa
Nižu klasu u Mezopotamiji činili su ljudi koji su bili plaćeni za svoj rad. To je uključivalo profesije, poput ribara, lončara i poljoprivrednika. Iako mezopotamsko društvo nije bilo isto, svi su morali plaćati robu i usluge, čak i kralj. Ljudi niže klase posjedovali su vlastite domove i mogli su si priuštiti skroman luksuz, poput nošenja nakita. Oni su se također mogli kretati u društvenoj strukturi, postajući svećenici ili stekavši veliko bogatstvo. Kazne su bile stroge za bilo koji počinjeni zločin, a ako bi se čovjek niže klase zadužio, mogao bi platiti svoje dugove prodajući svoju suprugu i djecu robovima.
Robovi
U Mezopotamiji je ropstvo bilo uobičajeno i smatralo se najnižom klasom u društvenoj strukturi. Robovi, uglavnom ratni zarobljenici ili kriminalci, nisu dobivali plaću za svoj rad, već su dobivali smještaj i hranu. Širenjem poljoprivrede rasla je potreba za robovima za ručnim radom, a neki su iskorištavani radeći bez plaće. Međutim, robovi su u drevnoj Mezopotamiji imali neka prava: mogli su imati zemlju, mogli su se vjenčati s kime god žele i također su imali priliku kupiti svoju slobodu.
