Sadržaj
Svemir je fascinirao ljude i poticao našu kolektivnu maštu od početka vremena. Iako su renesansni astronomi počeli otkrivati tajne nebeskih tijela, sve do 20. stoljeća ljudi su mogli gledati samo u svemir. Iako su bili uspješni u smještanju ljudi u svemir, većinu istraživanja svemira obavljaju sonde bez posade. Te sonde predstavljaju brojne probleme vladinim svemirskim agencijama.
Trošak
Slanje umjetnih predmeta u svemir uvijek je skup poduhvat. No, u usporedbenom smislu, svemirske sonde bez posade koštat će manje od misija s posadom, jer dizajn vozila neće morati prilagoditi i održavati ljudski život, što uključuje odredbe za zrak koji se udiše, useljivu unutarnju temperaturu i mogućnost ponovnog ulaska sigurno u Zemljinoj atmosferi. Rezanjem ovih dodatnih inženjerskih izazova svemirske misije postaju jeftinije, što svemirskoj agenciji pruža mogućnosti za više misija s ograničenim proračunom.
Uvjeti
Svemirske sonde bez posade mogu ići tamo gdje astronauti ne mogu. To uključuje misije koje se dovoljno približe suncu gdje bi razina topline i zračenja ubila čovjeka, kao i duga putovanja koja premašuju vrijeme u kojem bi zrakoplov mogao čuvati hranu za održavanje života. Uz to, dopustili su misije poput Voyagera I i II, koji ne samo da su posjetili nebeska tijela iz svemira u Sunčevom sustavu, već nastavljaju putovanje u svemirske dubine i šalju podatke na Zemlju, sve dok jačina ili snaga signala iznevjeriti.
Kvarovi
Iako svemirske sonde mogu izvoditi zadatke koji sprečavaju sudjelovanje, one nisu savršene. Iako se ljudi mogu prilagoditi promjenjivim situacijama i popraviti kvarove, sonde mogu izvršiti samo svoje programiranje. Ako taj raspored zakaže, poput zlosretnog Marsovskog klimatskog orbitera, koji se sudario s Marsovom površinom jer su se dva različita tima koristila različitim mjernim sustavima, tada je misija osuđena na propast onog trenutka kada sonda napusti zemlju. To može dovesti do neugodnih i skupih javnih neuspjeha.
Entuzijazam
Iako svemirske sonde provode dobru znanost i izvode korisne misije, one ne zahvaćaju ljudsku maštu ili podstiču istu vrstu uzbuđenja izazvanog ljudskim fizičkim istraživanjem svemira. Vladine svemirske agencije ovise o trenutnoj proračunskoj politici kako bi primale sredstva, a nezainteresiranost javnosti za istraživanje svemira čini ih lakom metom za smanjenje. Iako su misije s posadom ograničene sa znanstvenog gledišta, učinkovitije su u hvatanju javnog mnijenja potrebnog za financiranje istraživanja svemira.
