Sadržaj

• Prednosti deontologije
• Mane deontologije
• Prednosti utilitarizma
• Mane utilitarizma
• Prednosti etike vrlina
• Mane etike vrlina

Etičke teorije nastoje utvrditi kako bi se ljudska bića trebala ponašati jedno prema drugome. U najširem smislu, oni definiraju što je "ispravno", a što "pogrešno" i kako promovirati ljudski prosperitet. Međutim, ne postoji opći konsenzus o tome što je "prosperitet" ili kako ga je najbolje postići. Tri glavne vrste teorija (deontološka, ​​utilitarna i vrlina) na ova pitanja odgovaraju različito, stvarajući različite prednosti i nedostatke.

Prednosti deontologije

Deontološke teorije ili teorije utemeljene na obvezama osiguravaju da su ljudi moralno dužni slijediti određena načela. Poznati primjer, "kategorički imperativ" Immanuela Kanta, zahtijeva da se ljudi prema drugima odnose kao prema ciljevima, a ne kao prema sredstvima. Ova vrsta teorije nastoji definirati posebna pravila za procjenu ponašanja ljudi, što je najveća prednost. Deontološke teorije također omogućavaju ljudima da djeluju izvan osnovnog zahtjeva pravila.

Mane deontologije

Deontološke teorije imaju nekoliko problema. Nije uvijek jasno kako klasificirati zadatke koji mogu stvoriti nerješive dileme. U nekim slučajevima slijeđenje odgovornosti može dovesti do opasnih ili katastrofalnih rezultata. Na primjer, govoreći istinu možda će netko trebati reći atentatoru gdje pronaći žrtvu. Nijedan skup pravila ne može se primijeniti na svim područjima, što ostavlja pojedince bez smjernica za neke moralne odluke.

Prednosti utilitarizma

Utilitarizam, kako ga je nazvao John Stuart Mill, nastoji stvoriti najveću korist za najveći mogući broj ljudi. Jedna od glavnih prednosti je razmatranje posljedica. Te teorije nastoje posebno promovirati ljudsko dobro u cjelini i usmjeravati ponašanje, omogućujući ljudima da znaju što se smatra "moralnim".

Mane utilitarizma

Utilitarističke teorije imaju problem učiniti moralno dopuštenim uhićenje, ubojstvo i mučenje pojedinaca, čak i nedužnih, radi neke koristi. Važno je samo dobro i sreća za cijelo čovječanstvo, ali pojedinačne se koristi smatraju samo dijelom ukupnog broja, što je u suprotnosti s mnogim demokratskim idealima, poput autonomije.

Prednosti etike vrlina

Etika vrlina potječe od Aristotela, koji je tvrdio da biti etičan znači internalizirati skup vrlina kao što su pravda i hrabrost, koje se izražavaju ponašanjem. Prema ovoj teoriji, bitne su namjere etičkog ponašanja. Etika vrlina regulira kako se netko ponaša i kako treba biti iznutra.

Mane etike vrlina

Etika vrlina ne može stvoriti posebna pravila koja će voditi ponašanje. Njihova odsutnost otežava grupi ljudi da se dogovore oko toga što čini etičko ponašanje u određenim situacijama. Ne definiranjem "vrhovne" vrline mogu se stvoriti ozbiljni sukobi nad kojima bi se, među ostalim vrlinama, trebalo preferirati prilikom donošenja odluke.