Sadržaj
Književni izvori važni su za svakoga tko koristi ili proučava riječi u kreativnom kontekstu. Zlouporaba književnih izvora može učiniti da se priča ili neko drugo književno djelo čini slabima, ravnima ili nerazvijenima. Dobra upotreba književnih izvora ima suprotan učinak, pomažući piscima u stvaranju dinamičnih, snažnih i zanimljivih priča.
Aluzija
Aluzija je referenca na poznatu osobu, događaj, mjesto ili frazu. Pisac pretpostavlja da će čitatelj razumjeti aluziju, koja može biti presudna za radnju. Aluzije napravljene u određeno vrijeme povijesti mogu kasnije zahtijevati fusnote. Žanrovski pisci - oni koji su se specijalizirali za fantastiku, poput romantike, misterija ili znanstvene fantastike - mogu aludirati na mjesta i likove koji su dio njihovog žanra, dok pisci za širu javnost obično koriste aluzije koje ne zahtijevaju znanje čitač. Primjeri uključuju: "Hrabar je kao Han Solo" i "Bila je lijepa kao Helena de Troia".
Dvosmislenost
Dvosmislenost daje nekoliko značenja frazi ili izrazu, poput Merkurove crte, u "Romeu i Juliji" nakon što je smrtno ranjen. Kaže: "Potražite me sutra i vjerojatno ćete pronaći podlegog čovjeka", što znači da bi mogao biti tužan ili, vjerojatnije, u vašem grobu. Pisci često koriste dvosmislenosti kako bi istakli složenost problema ili pomogli liku da zbuni svoje protivnike. Dvosmislenost može biti korisna u misterioznim pričama, u kojima lik može izgovoriti rečenicu koja očito ima značenje, iako govornik misli na drugo.
Predosjećaj
Pisci koriste predznak kako bi čitateljima rekli što mogu očekivati. To se može dogoditi u obliku događaja ili fraza koje aludiraju na radnje koje će se pojaviti kasnije u radnji. Navještaj može biti očit ili vrlo suptilan, stvarajući neizvjesnost jer čitatelji nisu sigurni što mogu očekivati. Na primjer, pisac se može usredotočiti na opisivanje oružja u definiranju sobe, nagovještavajući činjenicu da će se koristiti kasnije.
Mašta
Mašta je vjerojatno jedan od najvažnijih književnih sredstava. Pisci maštom opisuju scene, scenografije i likove, s ciljem da pomognu čitateljima da vizualiziraju što se događa u priči. Mašta može biti jednostavna poput opisivanja fizičkog okruženja lika ili zalaženja u složenije opise osjećaja i misli lika.
Metafora
Metafora je oblik figurativnog jezika koji uspoređuje dvije stvari koje nisu povezane sa svrhom stvaranja smisla za maštu i s jednom od stvari. Metafore često tvrde da je jedno drugo, na primjer "Vaša je koža bila slonovače, a kosa vam je tekla u svili". Žena nije izrađena od bjelokosti i svile, ali ove riječi opisuju žensku kožu i kosu, promičući sliku.
Sukob
Sukob u priči borba je između dva suprotstavljena lika ili sile. Sukobi često čine glavni dio radnje ili temu pripovijesti i mogu uključivati dva lika koji se bore, jedan lik protiv društva, prirodnih sila, nadnaravnog ili unutarnjeg sukoba. Primjerice, u "Romeu e Julieti" sukob je između suparnika Montecchiosa i Capuletosa.
Vrhunac
Vrhunac je prekretnica djela, često točka najveće radnje, napetosti, napetosti ili emocionalnog intenziteta. Autor može iskoristiti vrhunac da opiše posljednju bitku djela, otkrije misterij ili pokaže je li glavni lik bio uspješan u svojim pothvatima. Primjerice, u filmu "Trag" vrhunac se bliži kraju, kada se otkriju odgovorni za sve smrtne slučajeve.
