Sadržaj
Za grčkog filozofa Platona, zajedno sa svojim mentorom Sokratom i njegovim učenikom Aristotelom, smatra se da ima velik utjecaj na modernu misao u političkim, ekonomskim i znanstvenim pitanjima. Njegov je utjecaj drastičan, pogotovo ako se uzme u obzir da je živio prije više od dvije tisuće godina i da i danas utječe na filozofe i ekonomiste.
Uloga države
Stari Grci zaslužni su za formiranje onoga što bi se moglo smatrati modernom državom. Platon je bio presudan u ovom razmišljanju i imao je čvrste poglede na ulogu države u životima ljudi. Njegov je stav bio da je država rođena iz potreba ljudi i da je treba tumačiti kao tijelo svojih stanovnika. Veliki dio njegovih ideja proizlazi iz činjenice da su Grci u to vrijeme bili samodostatni i sposobni uzgajati ili graditi sve što im je trebalo.
Podjela rada
Podjela rada ideja je koja se i danas široko koristi. Njegov je osnovni koncept da postoji određena količina posla koja je vitalna za državu, na primjer graditelje i poljoprivrednike. Platon kaže da je za funkcioniranje države potrebno najmanje četiri ili pet pojedinaca koji obavljaju vitalne zadatke, poput poljoprivrednika, graditelja, krojača i drugih sličnih poslova. Još jedna ključna točka Platonovog velikog djela u vezi s radom je da ljudi moraju raditi nešto što im odgovara.
Komunističke tendencije
Iako se na njega gledalo kao na oca modernih političkih pogleda, Platonovo se stajalište moglo smatrati sličnim komunizmu. Važno stajalište bilo je da na imovinu ne treba gledati kao da pripada vama, već prošlosti, sadašnjosti i budućnosti vaše obitelji. Stoga bi se za ovu robu trebalo smatrati da pripada državi. Državna roba u ime drugih ključni je koncept komunizma. Važno je zapamtiti da ovo nije linija komunizma usporediva s Karlom Marxom, već ona koju je profesor G. R. F. Ferrari, voditelj odjela za klasiku na Kalifornijskom sveučilištu Berkley, opisao kao vlasnički komunizam.
Nasljedstvo
Platon je bio među prvim velikim misliocima koji su promicali regulaciju privatnog vlasništva. Njegova je ideja bila da će svakoj osobi biti dodijeljen komad zemlje. Zemlja bi prelazila s oca na sina, odnosno zeta da nije bilo sina. Sva ostala imovina bila bi podijeljena kako najbolje odgovara toj osobi.
