Sadržaj
Ekonomske sankcije su namjerne promjene u postojećim trgovinskim odnosima između nacija ili skupina i organizacija. Vlade koriste ekonomske sankcije kao kaznu za strane vlade ili organizacije u svrhu postizanja političkih ili komercijalnih ciljeva. Te mjere mogu biti u obliku embarga (zabrana trgovine), pomorske blokade (tijekom sukoba) i zamrzavanja bankovnih računa ili drugih financijskih instrumenata (poput obveznica, zajmova i dionica).
Svrha ekonomskih sankcija
Prema istraživačima Kimberly Elliott, Gary Hufbauer i Barbara Oegg, ekonomske sankcije pratile su ili prethodile oružanim sukobima tijekom moderne povijesti kao sredstvo za slabljenje neprijatelja. Uz to, u članku koji je grupa objavila u Knjižnici ekonomije i slobode spominje se da je bivši američki predsjednik Woodrow Wilson čak tvrdio da same sankcije mogu biti "smrtonosna sila" i vrlo učinkovito diplomatsko sredstvo. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda - i njegov prethodnik, Liga naroda - uveli su ekonomske sankcije kao način sprječavanja građanskog rata, regionalne agresije ili kršenja ljudskih prava
Kako se izriču sankcije
Ekonomske sankcije strogo nameće vlada ili kolektivni ugovor međunarodne organizacije (poput Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda). Pojedinci ili tvrtke nemaju sposobnost ekonomske zemlje. Međutim, rezolucije UN-a za njegove članice su imperativ, kao i važnost održavanja dobrih diplomatskih odnosa s velikim silama. Primjerice, podržan Zakonom o kubanskoj demokraciji iz 1992. godine, predsjednik Sjedinjenih Država "može primijeniti sankcije na bilo koju zemlju koja pruža pomoć Kubi".
Prečaci
Ekonomske sankcije protiv cijele zemlje utječu ne samo na vladu - koja je cilj mjera - već i na stanovništvo općenito, kao što je istaknuto pod embargom UN-a na Irak i pothranjenost djece, između Zaljevskog rata i 2003. Pored toga, kao što sugerira Jake Colvin (direktor USA Engagesa), ekonomske sankcije mogu prebaciti krivnju za poteškoće s kojima se suočava domaća elita na one koji su izrekli sankciju, suzbijajući nezadovoljstvo stanovništva. Uz to, "izvršitelji" također trpe gubitke tijekom ograničenja, poput međunarodnih tvrtki, koje nisu u mogućnosti proširiti svoje aktivnosti na nova tržišta.
Značajni primjeri
Najistaknutiji primjer ekonomskih sankcija je američki embargo protiv Kube, koji je ostao netaknut od 1960. godine. Kako navodi Zakon o kubanskoj demokraciji, američka vlada traži "mirnu tranziciju u demokraciju i nastavak gospodarskog rasta na Kubi kroz pažljiva primjena sankcija usmjerenih na vladu Fidela Castra. " Slični su razlozi, uz prijetnju nacionalnoj sigurnosti, doveli i do američkog embarga na Sjevernu Koreju, prema izvješću Kongresa za ekonomske sankcije u Sjevernoj Koreji, Dianne E. Rennack. Primjer ekonomskih sankcija koje su nametnute od strane UN-a je Rezolucija 1.267 1999. godine koja zahtijeva od država da "zamrznu sredstva i druge financijske resurse" koji pripadaju "afganistanskoj frakciji poznatoj kao Talibani".
