Sadržaj
John Locke bio je britanski filozof iz 17. stoljeća koji je želio da pojedinci koriste razum kako bi tražili istinu, umjesto da se oslanjaju na izjave vlasti koje govore što je istina. Nastojao je razumjeti granice ljudskog razumijevanja s obzirom na Boga i osobnost, kao i vjerujući da urođeno razumijevanje ne postoji. Dakle, um je, po rođenju, povezao s "čistom pločom" ili čistom pločom.
"Prazna ploča"
U svom remek-djelu "Esej o ljudskom razumijevanju", Locke opovrgava ideje koje je predložio René Descartes da ljudska bića prirodno poznaju određene pojmove. Locke je vjerovao da je ljudski um ono što je nazvao "praznim listom", što na latinskom znači "list papira". Vjerovao je da djeca ništa ne znaju kad se rode i da sve ideje koje ljudi razvijaju potječu iz iskustva.
Senzacija i refleksija
Locke je vjerovao da postoje dvije vrste iskustva: vanjsko i unutarnje. Vanjsko je iskustvo nazvao "senzacijom", misleći na interakciju ljudi s predmetima u stvarnom svijetu, uključujući boje, kretnje i količine takvih predmeta. Unutarnje iskustvo nazivao je "refleksijom", misleći na djela uma, poput poznavanja, vjerovanja, pamćenja i sumnje.
Jednostavnost i složenost
Locke je predložio da sve senzacije i razmišljanja spadaju u kategoriju jednostavnosti ili složenosti. Jednostavna ideja je ona koja se vrti oko nekog elementa, poput bjeline. Složena ideja je ona koja kombinira nekoliko jednostavnih elemenata, poput jabuke, koja sadrži jednostavne koncepte crvenila, bjeline i kružnosti.
