Sadržaj
Kazalište potječe iz antičke Grčke. Grčki filozof Aristotel proučavao je djela iz svog vremena i ranije i razvio svoja pravila za sastav tragedije. Aristotel je ove smjernice uspostavio u svom djelu "Poetika", u četvrtom stoljeću pr.
Aristotelove jedinice
U svojoj je "Poetici" Aristotel ispitivao drame kao zasebnu umjetničku formu i raspravljao o tome kako se one razlikuju od epske poezije. Izveo je elemente bitne za stvaranje uspješne tragedije. Sljedeće dvije tisuće godina Aristotelove su smjernice činile osnovu za dramsku kompoziciju. Među tim idejama uspostavio je jedinstvo vremena, prostora i akcije.
Jedinica vremena
Aristotel je predložio da se djelovanje djela razvije u kratkom vremenu, ne duže od 24 sata. Izvedbe u stvarnom vremenu plijenile su pažnju publike i stvarale osjećaj neposrednosti. Likovi se mogu pozivati na događaje izvan vremenskog raspona predstave samo da bi utvrdili ton i kontekst inscenacije. Međutim, bilo bi idealno da se stvarno djelovanje komada smjesti u vrijeme samog djela.
Jedinica mjesta
Aristotel je tvrdio da bi se predstave trebale odvijati u samo jednom okruženju. Vjerovao je da prelazak s jednog mjesta na drugo može dovesti do zbunjenosti publike i odvraćanja pozornosti od radnje. Zaplet je, kako je mislio, bio najvažniji aspekt predstave.Likovi, scenografija i drugi elementi smatrani su sekundarnim u odnosu na intenzivan tijek radnje koji je neizbježno doveo do zaključka.
Jedinica djelovanja
Jedinica radnje odnosi se na Aristotelov argument da predstava treba sadržavati središnju radnju ili temu i jasan početak, sredinu i kraj. Za njega je napravljena loša predstava s nizom epizoda; a time bi nedostajao "uzrok i posljedica" koji bi stvarna radnja trebala imati. Sve scene unutar predstave trebale bi najaviti radnju; treba izbjegavati buncanje. Ništa slučajno ili nelogično ne može prekinuti tok radnje. Aristotel je bio posebno zahtjevan u korištenju božanske intervencije kako bi likove oslobodio okolnosti. To je učinjeno kroz pojavu boga, na kraju drame, kako bi se razjasnili problemi stvoreni postupcima likova ili kako bi se razriješila situacija.
Povijesni kontekst
Dobro je zapamtiti da je Aristotel oblikovao ova početna pravila tijekom četvrtog stoljeća prije Krista. U to su vrijeme predstave postavljane na otvorenom, a upotreba više setova bila bi skupa i složena za proizvodnju. Publika bi vjerojatno bila zbunjena u procesu mijenjanja scenografije i dodataka, jer nije bilo plakata koji bi najavljivali promjenu scene. Napokon, Aristotel je bio poznat kao filozof koji je cijenio logiku. Bilo kakav dramatičan napredak izvan područja logike bio bi odbačen.
